Priča o Erazmusu počinje još davne 1957. kada je italijanska studentkinja Sofija Koradi otišla na master studije u Sjedinjene Američke Države. Po završetku razmene, njen matični fakultet u Italiji joj nije priznao studije komparativnog prava u inostranstvu. Za života zalagala se za bolje uslove. Zato je dobila nadimak “Mama Erazmus”. Inicijativu za pokretanjem programa studentske razmene pokrenula je studentska organizacija EGEE (sadašnji AEGEE). Oni su uticali na tadašnjeg predsednika Francuske da podrži ovu inicijativu pred Evropskom komisijom. Erazmus je zvanično nastao 1987. na predlog Evropske komisije, i nosi ime slavnog holandskog teologa, filozofa, filologa i knjievnika iz vremena Severne Renesanse. Osnovni cilj je bio omogućiti pristupačnije i raznovrsnije razmene studentima. Neke od država zapadne Evrope poput Velike Britanije, Francuske i Nemačke već su imale sopstvene programe studentske razmene te su u početku bile protiv pokretanja ovog programa. ERASMUS je takođe akronim za EuRopean community Action Scheme for the Mobility of University Students. (Program aktivnosti Evropske Zajednice namenjen mobilnosti univerzitetskih studenata).
Tokom godina, naziv programa se menjao. Trenutno aktivni program Erazmus+ (2014-2020) nasledio je i objedinio ranije programe Tempus, Erazmus mundus, Program za celoživotno učenje i Mladi u akciji. Za pomenuti period Evropska unija je za Erazmus+ izdvojila oko 15 milijardi evra. Za sledeću deceniju planiran je dvostruko veći budžet. Danas ovaj program nudi više opcija i prilika nego ikad. Najpopularnije destinacije studenata su Španija, Nemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo. Isto tako, na razmenu najčešće idu Španci, Nemci i Francuzi.
Tri glavne oblasti Erazmusa su obrazovanje, mladi i sport. Erazmus ne nudi samo razmene za studente već i razne treninge i obuke za profesore. U periodu 2015-2017, preko 5000 studenata i osoblja iz Srbije je otišlo na neki vid razmene ili obuke1. Ako govorimo uopšteno o razmenama u Evropi za prvih 30 godina od pokretanja programa, taj broj premašuje devet miliona2.
Programske države su zemlje Evropske unije, Island, Norveška, Luksemburg i Severna Makedonija, a od ove godine i Srbija. Sama razmena može trajati jedan do dva semestra. Na studijama u inostranstvu studenti dobijaju ESPB bodove koji se prenose na matični fakultet. Da biste otišli na razmenu na određeni univerzitet u inostranstvu, vaš univerzitet mora imati skopljen ugovor sa univerzitetom na koji nameravate da upišete. Konkursi za razmenu se objavljuju na sajtovima fakulteta i univeriziteta. Prilikom konkurisanja sklapate Ugovor od učenju i tako birate koje predmete iz vašeg silabusa možete slušati tamo na na nekom drugom jeziku. U tome vam mogu pomoći koordinatori na vašim fakultetima. Prema Erazmusovim internim anketama, 96% studenata je reklo da su zadovoljni što su učestvovali u programu razmene3.
Svake godine ostaje gomila neiskorišćenih stipendija, a najčešći razlozi zašto se studenti ne prijavljuju za razmene su nedovoljna obaveštenost i predrasude. Odlazak na razmenu je odličan način da upoznate neke nove ljude, novu kulturu i novu sredinu. Takođe je dobar način da steknete novo iskustvo. Erazmusova istraživanja pokazuju da studenti koji su iši na razmenu imaju dvostruko veću šansu da pronađu posao nakon završenih studija od studenata koji nisu išli na neki vid razmene.
"Budite otvoreni, iskusite nove stvari, učite i vratite se sa koferima punim uspomena, znanja i prelepih poznanstava." - Katarina
Autor:
Aljoša Mudri
Follow us