“I? Kako ti se sviđa Brisel?” prva je stvar koju me ljudi obično pitaju kad im kažem gdje me je ESN ovaj put odveo i moj odgovor je uvijek da ne znam ništa o Briselu, sem da su im metro stanice jako lijepe.

“Pa zašto???” je druga stvar koju me ljudi obično pitaju, i moj odgovor je uvijek da sam prosto previše uživala živeći taj #ESNlife.


Foto: Privatna arhiva

Zaista, od prvog trenutka sam se osjećala kao da je to pravo mjesto za mene. Živimo u vremenu gdje smo stalno prikovani za naše telefone, a ta veza postaje još intenzivnija kada si Menadžer za komunikacije. Odjednom si član 52 grupna četa, laptop ti se opet zapucao jer Photoshop, odgovaraš na poruke na stranici, imaš tri naloga na instagramu i dva na tviteru, i sve ih treba redovno ažurirati. Laptop postaje novi član porodice i ide na ljetovanje sa vama, a ti na plažu stižeš tek u dva poslepodne jer je trebalo hitno nešto da se dizajnira. I svi su davno odustali od pokušaja da vas razdvoje.

Zamislite sad 25 takvih ljudi. Dnevni boravak ESN kuće prvi dan samita je bio pun ljudi koji su se smijali, raspravljali da li je Canva dar sa neba ili svetogrđe, i sve to sa laptopovima na krilima i objavljivanjem selfija na Instagram stories (jer da, možemo da sve to radimo istovremeno). Osjećala sam se kao da sam konačno našla svoje ljude, i niko me nije osuđivao što sjedim u ćošku i pola sata tražim pravi font.


Foto: Privatna arhiva

Taj prvi dan je prošao u završavanju većih poslova jer smo znali da narednih dana nećemo imati vremena, ali i roštiljanju i upoznavanju. Interesantno je bilo otkriti da među nama ima jako malo onih koji studiraju nešto iz oblasti marketinga i odnosa sa javnošću, što još jednom dokazuje koliko mogućnosti za unapređivanje i učenje ESN nudi.

Drugi dan je padao na 8. septembar i da mi je neko prije godinu dana rekao da ću sledeći rođendan dočekati u Briselu, u posjeti Evropskoj komisiji, ne bih mu vjerovala. Ali život se mijenja kad si ESNer, pa se navikneš na fantastična iskustva, a sjediti za okruglim stolom i raspravljati o izazovima u komunikaciji sa kojima se sreću ljudi iz PR tima Erazmus Plus programa je bilo nevjerovatno motivišuće.


Foto: Privatna arhiva

Najpopularniji program mobilnosti je ušao u digitalni svijet prije tek nekoliko godina, jer se smatralo da društvene mreže daju “nezrelu” sliku jednom tako ozbiljnom programu, kao i da bi bio izložen kritici. Međutim, praksa je pokazala da je prisustvo na društvenim mrežama izvanredna prilika da se ruše stereotipi koje ljudi imaju o Erazmus programu. A za svaku kritiku o tome da Evropska komisija gubi vrijeme i novac, oglasio bi se bar jedan student koji je prošao kroz razmjenu koja mu je promijenila život, čime su se društvene mreže pokazale kao izvanredna prilika da se čuje glas mladih. 

Nakon posjete povela se rasprava o digitalizaciji Erazmus programa, Erasmus+ App i Online Learning Agreement-u, koji bi od 2020. godine trebao biti obavezan dio programa, kao i o projektu Erasmus Without Paper, čiji je krajnji cilj ukidanje papirologije prilikom prenosa ocjena tako što bi se ocjene automatski prebacivale sa sistema jednog univerziteta na drugi.


Foto: Privatna arhiva

ESN nije ESN bez učenja, tako da smo mnogo raspravljali o marketinškim strategijama, saradnji sa komercijalnim partnerima, kako prevesti naš zbunjujući ESN jezik na neki od ljudskih jezika, i pričati o radu ESN-a tako da i naše babe razumiju šta mi to zapravo radimo.

Govorilo se još o komunikaciji sa stejkholderima, kao i o tome kako učiniti sadržaj koji objavljujemo pristupačnim za ljude sa oštećenjem vida, što se pokazalo kao veoma produktivna sesija, posebno jer se u ESN-u mnogo zalažemo za podizanje svijesti o potrebama ljudi koji žive sa invaliditetom, kao i preprekama sa kojima se suočavaju.

Druga sesija koja nam je svima bila od velikog značaja ticala se komunikacije u kriznim situacijama. U svijetlu terorističkih napada u Evropi, kao i požara koji su harali Portugalom, svi smo se pitali kako odreagovati u takvim situacijama. Zaključili smo da je najbolje riješenje ogasiti se samo ukoliko naš glas može nekako da pomogne, kao u slučaju prikupljanja pomoći za Portugal.


Foto: Privatna arhiva

Ukoliko ste dogurali do kraja ovog teksta, svaka čast! Sad vidite zašto nisam stigla istražiti Brisel: bila sam zauzeta istraživanjem svijeta komunikacija, i jednim dijelom (dozvolite mi da budem patetično poetična na sekund)i sebe. Dok sam poslednji dan čekala da poletimo sa Šarlroa i kucala opis najnovije objave za instagram, prsti su sami od sebe krenuli da pišu sadržaj koji je možda primjereniji bio za dnevnik. Ali uvijek sam puna refleksija nakon svakog većeg ESN događaja, jer me svaki natjera da razmišljam o tome koliko toga učim volontirajući.

Došla sam na mjesto Lokalnog menadžera za komunikacije u julu 2016., kad mi se iskustvo u upravljanju društvenih mreža svodilo na to što sam vodila relativno popularnu Hari Poter fan-stranicu na fejsbuku kad sam imala šesnaest godina. Četrnaest mjeseci i nekoliko desetina Adobe Photoshop has stopped working prozora kasnije, ozbiljno razmatram mogućnost upisivanja mastera iz marketinga i odnosa sa javnošću, jer za ovog anglistu ESN nije otvorio nova vrata, već je srušio sve zidove i pokazao koliko mogućnosti svijet nudi.
 

Autor teksta:

Nikolina Đurić